Drugi svjetski rat u Jugoslaviji

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Jugoslavenski front
sukob: Drugi svjetski rat
Na vrhu, lijevo: Ante Pavelić posjećuje Adolfa Hitlera. Na vrhu, desno: vješanje partizana Stjepana Filipovića. U sredini, lijevo: Josip Broz Tito i suradnici. Dolje, lijevo: četnici i njemački vojnici u selu u Bosni 1944. Dolje, desno: Dragoljub (Draža) Mihailović i suradnici.
Vrijeme 1941. – 1945. Mjesto Jugoslavija Ishod Pobjeda partizana
Sukobljene strane
Saveznici: NOVJ SSSR (ograničeno sudjelovanje, 1944. - 1945.) SAD (ograničeno sudjelovanje, 1943. - 1945.) UK (ograničeno sudjelovanje, 1943. - 1945.) Kraljevina Bugarska (od 1944.)	Sile Osovine: Treći Reich Kraljevina Italija (do 1943.) Kraljevina Mađarska (do 1944.) Kraljevina Bugarska (do 1944.) Marionetski režimi: NDH Nedićeva Srbija (do 1944.) Kraljevina Crna Gora (do 1944.) Albanija (odvojena od Kraljevine Italije, 1943. - 1944.) Ostali: Četnici[1][2][3][4]
Zapovjednici
Josip Broz Tito Milovan Đilas Aleksandar Ranković Kosta Nađ Peko Dapčević Koča Popović Petar Drapšin Svetozar Vukmanović Arso Jovanović Sava Kovačević†	Maximilian von Weichs Alexander Löhr Edmund Glaise von Horstenau Mario Roatta Ante Pavelić Eugen D. Kvaternik Milan Nedić Dimitrije Ljotić Sekula Drljević Leon Rupnik Draža Mihailović Kosta Pećanac
Ukupni gubici: ~600.000 - ~1,700.000

Drugi svjetski rat na području Jugoslavije započeo je 6. travnja 1941. napadom njemačkih i talijanskih postrojba na Kraljevinu Jugoslaviju, a završio bezuvjetnom predajom nacionalsocijalističke Njemačke saveznicima 8. svibnja 1945. i predajom poraženih osovinskih vojskā kod Bleiburga 15. svibnja 1945., uz naknadne sporadične okršaje jugoslavenskih snaga sigurnosti s ostatcima četničkih i ustaških jedinica.

Rat je za sobom ostavio izrazito mnogo žrtava, a sve vojske uključene u ratovanje su ubijale ratne zarobljenike, te provodile represalije protiv civila, koje su uključivale palež, pljačku i ubijanje. Pored okupatorskih vojski, ustaše su provodile represalije protiv civila Srba, četnici protiv civila Hrvata i Muslimana, a partizani su se također upuštali u osvetničke akcije protiv sela za koje su smatrali da su ustaška ili četnička uporišta. Sve zaraćene strane su ubijale taoce, ponajviše Nijemci i Talijani, ali također i ustaše, četnici i partizani. Nijemci, Talijani i ustaše su ubili veliki broj civila i zarobljenih partizana u logorima, a partizani su u brojnim slučajevima navodili savezničku avijaciju na civilne ciljeve. Kako su i tijekom rata i nakon rata brojevi žrtava predstavljali predmet propagande praktično svih strana uključenih u rat, ostale su žrtve u velikom broju nepopisane, a brojevi neutvrđeni. Demografska struka s dosta sigurnosti stavlja broj ukupno poginulih na oko 1 milijun.^[5]

1. ↑ Tomasevich, Jozo; War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks, Volume 1; Stanford University Press, 1975 ISBN 978-0-8047-0857-9 [1]
2. ↑ Cohen, Philip J., Riesman, David; Serbia's secret war: propaganda and the deceit of history; Texas A&M University Press, 1996 ISBN 0-89096-760-1 [2]
3. ↑ Ramet, Sabrina P.; The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005; Indiana University Press, 2006 ISBN 0-253-34656-8 [3]
4. ↑ Tomasevich, Jozo; War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945: occupation and collaboration, Volume 2; Stanford University Press, 2001 ISBN 0-80473-615-4 [4]
5. ↑ "Rat I Revolucija U Jugoslaviji 1941. - 1945.", Jozo Tomasevich, Europapress Holding, Zagreb, 2010., str. 824-836